|
|
| < | kolovoz, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
retaja
-istina.moj je blog
-ja san zaista covjek
-ja letin u slobodno vrime
-ja san sanjar
-ja iman moci
-necu ti rec kako se zovu xd
-ja ne virujen u best frendove
-aj biliv in lov
-ja san hipnotiziran o jea
-ja san prazan list.potpuno cist.
-aj stil tink aj em paranoid
-ponekad san samo ljuta
-"kolumbo,jeben te radoznala."
-cudna,vrlo cudna
-bi afrejd,veri afrejd
-slusan
-rock
-metal
-i ono sta se nade
-rekli bi da volin samo balade
-ma daj mi nesto veselo,brate
-Nisu mi podigli spomenik i ime će mi biti uskoro zaboravljeno,
ali sam volio nekog svim svojim srcem i dušom,
a to je meni oduvijek bilo dovoljno
-Da Bog postoji na crkvama ne bi bilo gromobrana!
Uvijek volimo ono
što nikada nismo
našli ili smo možda
jednom izgubili zauvijek
Nitko ne mora ići nikamo.
Svi smo već tamo, kad bismo to barem znali.
Kad bih barem znao tko sam zapravo,
prestao bih se ponašati kao onaj za koga se smatram,
a kad bih se prestao ponašati kao onaj za koga se smatram,
znao bih tko sam
Samo onaj tko je mnogo plakao može cijeniti život sa svim njegovim ljepotama i slatko se smijati. Lako je plakati, teško je smijati se.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema,
tko izgori taj ne može planut,
tko ljubljaše taj ljubavi nema.
Neko ružno sanja
nekom su košmar svitanja..
(u pravilno tužnom tonalitetu,
poprima prave obrise stvarnosti)
Ne budeš li svoju mudrost gradio na nečemu drugom,
a ne samo na godinama
nećeš se razlikovati od tisuća staraca
dubina uprljanih od lukavstava i
lopovluka.
kada bi ljudi znali kakav je za mene napor bio zivjeti
oprostili bi mi svo zlo koje sam im pocinio
i svako dobro koje sam im propustio uciniti
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakse bi se podnosio dan sto traje,
ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mjesaju utvare i zivot,
pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivot
what do you do, when the only one
who can make you stop crying...
is the one who made you cry????
Vidiš?
Godine nas obrade različito...
Nekom postane važno s kim će leći,
a nekom s kim će se probuditi?
Žalim, stara...
Nadam se da smo se
ove noći zauvek mimoišli?
Ljudi će svašta raditi, bez obzira kako apsurdno to bilo,
samo da bi izbjegli suočavanje sa svojom vlastitom dušom.
Vježbat će jogu i sve njene vježbe,
izložit će se strogoj dijeti,
napamet će naučiti teozofiju ili
će mehanički ponavljati... mistične tekstove
iz literature širom svijeta - sve to zato
što se ne mogu pomiriti sa sobom
i nemaju ni najmanje vjere
da bi iz njih samih moglo nastati nešto korisno.
jutro.
meni je zao sto nisan dolazila na blogove.
pisala postove i slicno.
ispricavam se.
kako je?
dobro je donekle.
ima par dana osjecam se prazno.
skroz prazno.
kao ono ima svega ali bi jos.
triban nac nesto da me ispuni.
samo sto??
ubija me pocetak skole.
a kad je trajala skola napisala san ovdje da ne zelin lito.
mislin da je ovo lito nikad bolje.nasla san pijatelje.i zavolila san ih.je da su stariji od mene najmanje 5 god al volim ih.
i oni mene zovu stalno da iden s njima.al ponekad mi je glupo sta san jedina zenska.el eto.volim ih
zaista.
ono ne zelin opet ic popodne u skolu.mrzin to.
ne zelin opet u glupi razred.mrzin to.
i ne zelin ic po ovoj vrucini.i onda svi side u parku kad mi idemo iz skole.a skola mi je u parku :'(
Kako se poruše sni,a isto smo sanjali
u pm sta je ovaj merlin dobar.
ima par dana samo njega slusan.
ko njega ne bi volio?
ovo me dana puca neka depresija.
valjda ce proci...
eto valjda znate da 2 godine odan s deckon
i danas je 3 dan da ne pricamo
i nekako san se zamislila i ono ja nakon 2 godina bez njega neznan dalje
neobicno bi mi bilo bez njega
u ova 2 dana sta su prosla bas ne nedostaje
one njegove price i slicno
a zasto smo se posvadali
jer on nece da ja pusin
mislin ono ja ne bi da mogu al svaki put mu obecan i prikrsin
dosta mi je toga.
sad vuce svak na svoju stranu :/
eto jedan bezznacajni post.
samo da ga napisen.
lazu, lazu me, da vrijeme lijeci sve mozda sidu i tumore, al' nju nikad ne
odkad nisan pisala post.
ali tu sam.
neznan zasto ga nisan pisala jucer ili bilo koji dan prije ovog.
bila san sritna.
a vidi me sad.
suze kapaju niz lice.doslovno.
ne zelim ih brisati.
reci ce te a dosadna li je ona uvik tuzna.
neznan koji mi je vrag al pisen postove u zadnje samo kad san tuzna.
"Osjećam kako imam pravo reći: jebite se svi vi koji nemate ama baš nimalo poštovanja za mene kao za osobu. Silovali ste me više nego li ćete ikada znati ..."Cobain
a kad suze igraju razlozi se povlače pred iskušenjem da se zaboravi i da borba nikad ne ne ugasi proljeće u tvom srcu i da uspiješ bez mene
what do you do, when the only one who can make you stop crying... is the one who made you cry????
eto sto?
necu dalje.
mejbi endar tajm
u proslom postu san napisala da neznan kojeg cu.
pa eto nesto se dogodilo.
odabrala sam decka ipak.ustvari mislila sam ga ostaviti kad dode pravi trenutak ali vaj nazovimo prijatelj koji mi se svida jos uvjek je otisao od mene.
Najgori je osjećaj kada ti nedostaje osoba koja se nalazi pokraj tebe.
e kako san ovih zadnjih dana prozivjela ovu situaciju.
ono dok je trajala skola.
on sjedi iza mene i pricamo i sve ali opet..shvacate?
i zato znam kako boli kad ti je neko u zagrljaju i kad place na mom
ramenu ne znajuci da i ja tako placem zbog njega.
e kad je on meni pricao o nekim zenskim...
on je poseban.ja mu mogu oprostiti sve.
sve sto mi je napravio.(nisam vam jos napisala sto mi je napravio)
ali opet on mi je prijatelj i nemogu tako lako ostaviti decka.
znam nisan fer ni prema decku ni prema sebi.ali morate se naci u mojoj situaciji da to znate.
ne sudite kao da vam nece biti sudeno.
i ugl. u sridu su bile svjedodzbe i on mene na faceu pitao kad jesu li u podne i tako.i ja sam njega zajebavala malo i rekao mi je 2 put da sam glpa i da idem u kurac.
meni je to iblo smisno.
i kasnije mi par dana nije upada i ja njemu uletin:
-ej
-e
-mogu ja tebe nesto pitat
-pitaj
-tila san te pitat jesi ti ljut na mene
(on ne odgovara)
-jeli
(on ne odgovara)
-aj molin te reci tribas mi nesto,ali stvarno
(on ne odgovara)
-a dobro kad neces da pricas,necu smetat.bok
(on nije odgovorio)
i onda san ja sama sebe grizla sta san mu napravila.i rekao je mojoj prijateljici da sam ja bezobrazna,da mislin samo na sebe i da puno lazem.i kao da su neke zenske imale pravo.i da je on mislio da san ja dobra i da sam mu jedna od najdrazih prijateljica bila.ona je njega pitala sta san mu napravila on je rekao kad da njemu nisan nista i da prominimo temu.
i druga ga je pitala za mene a on je rekao kao da on nije ljut na mene i da jos ne pricamo.
i jucer mu je bio rodendan i ja mu uletim kao-ej da ti cestitam rodendan.pa sretan jeli rodendan.
on nije odgovorio.
i sad se ja grizen.kako je meni bilo kad smo bile mi iz razreda i on je svima dao ruku samo meni nije.
zasto on mene mrzi?
mislila sam da te ljudi mrze samo ako im nesto lose napravis.
ali ako sam nekom lose napravila to nije bio on nit bi ikad bio.
zasto?
sad bas kad ga ovoliko volim.
nije uredu.
ali zasto ljudi o meni pricaju???
i to im jos on viruje.valjda i ostali viruju.nije uredu.
ja zbog tog ne spavam.
zao mi je ako ste procitali ovaj dosadan post ali eto.
molim vas recite mi mlim vas KAKO DA PROMININ MISLJENJE U NJEGA?
ne zelim nesto kao da ga zaboravim i prebolim jer necu.
samo zelim nacin.molim vas.
jer problem je u necem dubljem.
moim vas.
jeli vrijeme za novi post?
mislim da je =)
Svatko ima neku priču koju želi reči, onima koji žele, znaju, da slušaju kroz riječi...
za pocetak
kako sam ja?
nemam pojma
znate onaj osjecaj kad bi voljeli plakat,ali nema suza?
tako nekako.
ali tko kaze da nisam i sretna?
izmjenjuje se raspolozenje.
ali dobro.
''tko nije naučio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drveću...'' Andrić
sjecam se da su nam u osnovnoj pricali da nema covjeka bez mase.
o tom sam bas razmsljala.
mislim da covjek s mojom mastom i s mojim idejama bi tesko se snasao.
da samo netko zna gdje je sve otputujem...
sto mi sve padne na pamet.
recimo sinoc nisam mogla spavati.uzela sam biljeznicu i crtala i pisala.
i iza toga mi je palo na pamet da cu veceras uzeti bocu vina,sakrit je u sobu i kad odem leci popit cu je.tako bezveze.
i trazila sam danas vino,ali nisam ga nasla,pa sam uzela cijelu bocu ruma. =)
bas cu veceras popit =)
Umjetnost imamo zato da ne bismo propali od istine.
Steinem:sve se čini otrcanim dok nismo za to spremni.
slazem se s njim.mozda se mi u zivotu pripremamo na neke stvari.
ono kazu da Bog zeli da upoznamo puno krivih osoba da znamo cijenit pravu.
vjerujem da je tako i za ostalo.jesam ja ovo vec napisala???
i ovih par dana praznika.dobro ajde zasad je sve ok.samo je problem ja sam navikla otici u park,tamo kupit vino od 10 kn i tu pit i sist malo i ic kuci.
ali ovi sada su u kaficima ili nece da idu u park tamo gdje ja ocu.tako da mi bude dosadno.
on je rekao:tebe nista ne briga oko mene
a ja sam rekla:ali brigas me ti
i naravno nije shvatio
enivej ljubav jos nisam razrjesila.al volim obojicu :/
Ne postoji nijedna tako kriva crta po kojoj Bog ne može pisati ravno.
Sam Bog.
mozda ovo bude dugi post,mozda ne,ipak me dugo nije bilo.
Činjenica je da vas ne mogu zavaravati.Nikoga od vas.
Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek onda kad one nestanu.
Preosjetljiv sam..
e moj kurt dobro si ti to rekao...
neznam zasto neki kazu:ti lazes samo sebe.
kako to moze neko reci?
ako neko zna isitnu onda smo to mi sami,ako neko je svjesan necega onda smo mi to sami.
i nevjerujem osobno da mozemo sami sebe lagati,druge da,ali sebe nikako.
mrzin kad to neko kaze.
desilo se to zapravo da sam ja kao osoba se zaljubila u nekog.
je da iman momka skoro dvi godine i viruj meni da nakon dvi godine to postane navika,nista vise. ljubavi u mom slucaju vise nema.
i voljela bih ga ostaviti,voljela bih ga ne lagati.
i ovaj tip u kojeg sam se ja zaljubila je meni savrsen.
meni.ne zanima mene dali je drugim.hu kers?
kako li sam bila sritna par dana,bilo je sve savrseno.
ali nakon nekoliko dana sam vidjela sama da nece nista biti.
mozda mu nisam dala priliku da upozna pravu mene,ali dovoljno je rekao.
i shvatim da nece biti nista.zbilja.
e da je bar moguce da nekog volis samo kad hoces.
i decka nisam ostavila.osudite me kakohocete,ali vjerujem da ce opet biti kao prije.nadam se,iz dubine duse.
i smijem se ja od srca,ali tuce me neka depresija party samo kad sam sama :(
po danu jedno,po noci drugo.volim šreka :)
uglavnom lipo je biti zaljubljen i nadati se da ce biti nesto.
i nakon svega sto je rekao ima malo nade u meni.
e da kaze prave rijeci,niko sretniji od mene :)
nista mi ne bi bilo vazno.
Ona ga je slušala,ali nju nije smisao njegovih riječi ni najmanje zanimao,ona je živjela o zvuku njegova glasa,o mirisu njegovog bića,o pogledu njegovog oka
Najgorkije suze prolivene nad grobovima su one zbog neizgovorenih riječi i neučinjenih djela.
svatko se moze naljutiti-to je lako.ali naljutiti se na pravu osobu,do ispravnog stupnja,u pravi trenutak,zbog ispravnog razloga,na ispravan nacin-to nije lako
osjecam se prazno.zbilja.
ono raspolozenje se u danu rasteze od tuznog do sretnog.mrzin to.
mozda sam jedna od rijetkih,ali viruj da nas ima onih kojih zele da skola ne zavrsi.ko ce mi bez njega 3 miseca? sta cu u kuci cilo lito?
ne zelim.falit ce mi on,razred i profesori!
ne zelim!
Lako je trpjeti muke kad se možeš nadati da će i tomu biti kraj,lako podnositi buru kad znaš da ćeš dočekati sunce.Ali bez prestanka kukati,bez nade gledati ono mutno nebo,teško je i preteško
...jer najslađe se plaće zbog tuđe žalosti...
i ne pricam s ocem sad ce treci tjedan.i nije da me to previse zabrinjava,zbilja nije.samo trebaju mi naocale.al svejedno.dok ne shvati sto mi radi ni rici vise s njim.ovaj put ja ne popustam.
sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna-nesretna je na svoj način
'Nije li čudno kako knjiga postane deblja kad se više puta pročita?'' upitao ju je Mo kad su na Meggin posljednji rođendan još jednom prelistali sve knjige iz njene škrinje.
''Kao da svaki put nešto ostane prilijepljeno za stranice. Osjećaji, misli, zvukovi, mirisi...I kad onda nakon mnogo godina ponovno prelistavaš knjigu, unutra otkriješ samu sebe,
ali malo mlađu, malo drukčiju, kao da te knjiga sačuvala poput sprešanog cvijeta, istodobno i čudnu i poznatu.''
(Cornelia Funke, ''Krv od tinte'')
znam da je dug,ali bila bih sretna kad bi procitali.
ja se bojim napisat da je sad sve donekle u redu
nije sve savrseno
nije ni blizu
ali je bolje
jedan cisti okej
i strah me je napisati da se opet smijem
i da su opet ljudi oko mene
strah me je
jer kad san napisala da je sve lose proslo je to u roku par dana
a sto ako sad kad je bolje opet pode po zlu,sad kad san napisala?
jesan.praznovijena san.
sto bi ja mogla decku kupit za rodendan??????
"slušaj.što čuješ? prvo, zvuk svog vlastitog disanja. zatim krv koja se pumpa u i iz tvog srca. a ako slušaš vrlo, vrlo pažljivo, čuješ krv u svojoj glavi, poput rijeke u poplavi. to su jedini važni zvukovi: kada oni utihnu, kada ne čuješ ništa, postoji samo smrt."
da...kako kaze naslov.
zadnji misec dana nikako da krene.
i uvik je neko oko mene i uvik stvori problem.
dokad tako?
i bas onda kad ti je potrebno malo vrimena sa samin sobom nemozes to dobiti.
ja bi htjela bit sama.
htjela bi da se svi ne deru na mene.
htjela bi da me ne napadaju bez razloga.
htjela bi da me nema ponekad.
htjela...
i svi se u ovo vrime vesele..
pricesti,krizme.
a ono ja stojim u kuci i nesmin nigdi.
bez razloga.
kad ce to sunce izaci za mene?
par dana je bilo sve odlicno.
sve.
bez ikakvih problema.
i sad samo jedan na drugi
i ne prestaje.
ima li kraja?
zasto me nemogu ostavit samu,nebi nigdi otisla.
stala bi u kuci.
i imala malo vrimena.
mozda da se isplacen.
mozda da razmislim o svemu.
samo mi to triba.
kakav je covjek koji nemoze naci mir?
stalno iman neki los osjecaj.
i ono u razredu sve svi vesele,al ja ostajem po strani,stavim slusalice i to je to.
zasto ja nemogu opet bit vesela?
znate ono kad ste prije godinu,dvije grijesili i misli ste da nitko nece saznati za to?
e pa sad se sve to vraca meni.
sad.
al to nisu bili veliki grijesi.
to je bila zajebancija na neciji racun ili lagane.
nista vise.
zasto sad ovo vrime?
kad su svi vani.
kad su svi sritni.
nevolim to sto ce doci praznici.
sto cu u kuci 3 miseca?
niti isprid kuce nemsin izac.
zasto se ne smire?
ne bi volila da mi ovaj osjecaj pride u naviku.
Lose your dreams
And you will lose your mind.
Ain't life unkind?
i onda kad tribas nekog nema nikoga.nikoga.
zoves ih i zoves,al nista.
hvala.
mozda san i navikla vise da ce me svi ostavit nakon nekog vrimena.
al eto.
naci cu nove za koju godinu.
kad buden mogla izac iz kuce.
zar je imati momka tako velika stvar?
pokusali su nas razdvojit.svakako.
vec 2 godine.
zavidin ljudima koji mogi izac vanka i bez da se boje da ce ih neko iz obitelji vidit,bez da tribaju lagat di idu.
snalazim se. Izmislili su milion nacina da vrijeme prodje, a ni jedan jedini da se zaustavi.
Sto se mene tice, vise i ne moraju da rade na tome. Ovo bas i nisu neka vremena za zaustavljaje.
kako li sam ja losa osoba...
nemogu virovat da san ovako grijesila,pa mi se ovako vraca.
ispricavam se svima koje sam povrijedila.
bilo kako.
kazu koliko srece toliko i slobode.
di je sloboda?
di je sreca?
zelim vanka.
barem isprid kuce.
zelim bit s nekim.
bilo kim.
zeljela sam napisat post kad bude bolje,al eto sto je tu je.
dusu san iscidila.
"Postao sam istovremeno svestan i cinjenice da ja zapravo i necu prisustvovati svojoj smrti, kao sto ne prisustvujem ni svom snu, i to me malo smirilo"
samo da vam kazem ovaj post je bez citata.
koliko je cudno da krenes nesto napisati i vidis nesto i prominis sve?
koliko je cudno da kad osjecamo istinsku srecu dode jedna osoba i sve nam usere?
koliko je cudno sto je uopce cudno?
sjetih se sad skole.
sidimo u razredu.profesorica je razmistila dvije ucenice.
jedna je drugu pogodila biljeznicon i profesorica ih je pustila da se svadaju.
i kaze ova:zasto si me pogodila?
druga:zasto si mi uzela knjigu?
-zasto mi nisi dala olovku?
-zasto si ti tu?
-zasto si ti?
-zasto je zasto?
i svi smo se smijali.kolko god nema smisla.oraspolozile su nas.a profesorica je rekla:eto zasto vas nisam smirivala.
vidjela sam,zakljuicla sam.
neke prijateljice s kojim sam se u zadnje vrime druzila samo su me se rjesavale.ono mislim kako to?
a meni je bas lipo bilo s njima.
bogami.
ono smijale smo se i misla sam da sam nasla prijateljice.
al one su furatorice,kopiruse.
to mrzim.
pa ako ti je bog da,zasto ne budes svoj?
i jos me ono ne vole.
al ne vidin razloga zast ne bi.
ono ljudi ne vole samo one poput koji bi volili biti.
no nisan tuzna.previse se to puta dogodilo da buden tuzna.
nabacim osmjeh na lice i odlazim.BE COOL STAY HAPPY
zasto da buden tuzna?
sunce je tu.
buden s nekin starim prijateljima.
imam planova za praznike.
i gotovo.
ne trubaju mi.
dok ne dode osjecaj samoce.
e.
al sad zracim pozitivnom energijom.
i ne sicam se jesam li ovo tila uopce pisat.
al hu kers?
znas onaj osjecaj kad se neko dere na tebe bez razloga?
ustvari,znas onaj osjecaj kad se neko dere na tebe?
znas.
znas li da neki ljudi na to su osjetljivi i svaki put kad se neko dere na njih dode im da zaplacu?
neznas.
i bolje.
kako neko moze rec da mu fale dani dok su jos zivili s obitelji?
lipo in je doc u posjet i sve to.
al ova sranja neznam kako neko moze to tripit.
uvik iman osjecaj da mi ovo rade kad im je dosadno.
kad nemaju posla.
ono neman posla pa cu se derat malo.
al mozda su gluposti,al san osjetljiva po tom pitanju.
zbilja.
i iman osjecaj da se iza smiju.
da rade ovo samo da bi dobili laptop kad je u mene il kako bi ja morala obavit njihove poslove.
nije smisno.
niti malo.
jer tragovi ostanu.
neke uspomene nikad nece proci.
i bude tesko priko noci kad se sitis svega.
no lipo je imat osobu koja je uvik tu.
nekog zbog kog zivis.
lipo.
jebemu kisu.
fak.
no opet s druge strane jos sam pod dojmon.
proci ce me ovaj osjecaj.
al jednom bi volila znat zasto bas u ovu obitelj?
koja je primitivna?
koja ne prihvaca posebnosti?
koja ce te uvridit,kao za dobar dan i postanes imun na to,ej to je normalno?
koja ne svaca?
nit se trudi?
zasto?
"Morali bismo svakog dana pročitati nekoliko dobrih stihova, vidjeti jednu lijepu sliku, čuti jednu ljupku pjesmu ili s prijateljem izmijeniti koju srdačnu riječ kako bismo kultivirali ljepši dio našeg bića."
samo citati u mene danas
ovo bi tebao bit duzi post i neocekujem da ga neko cilog procita al eto.
sad san cula na tvu da Bog ne daje nista sto nebismo mogli podnjeti!
a istina i kad nam to dode ipak neznamo drugacije nego da se borimo kako god znam,i mozda nas neki zale i govore jadan on/ona,al opet mi do tad nismo svatili da smo jadni,al mi nismo znali drugacije..i kad vidimo da je nekome bolje mi svatimo kolko nam je teze nego nama,a prije nismo znali drugacije.jer tuga dolazi kasnije.
bice nece bas vas puno ovo skuzit,al...
...još uvijek tragam za njom, jer to i jest njena bit - da ostane daleka čežnja do koje nas vode male spoznaje.
A možda samo čeka negdje da budemo spremni za nju..
mozda Bog ceka da ja budem spremna za prijatelje.pa mi ih onda da.mozda ceka da svatim kolko je vrijednost njih(a do sad san kolko ja znan svatila) pa mi ih onda da.mozda.ja cu cekat.pomalo djelovat.al vise cekat.jer se najbolje stvari dogadaju kad to najmanje ocekujemo.fak.ne smin se nadat.onda cu ih dobit kad ne budem ih zeljela.moj Boze necu ih nikad imap.il mozda ocu.sto sam zelela - to sam imala.sto sam imala - to sam zelela.
iako bi jos tog puno pisala ostavit cu ja sljedeci put.ostavljam vas u ovoj predivnoj recernici o kojoj bi mogla pisati eseje.no necu.
Nije recenica, nego stih. Nisam postala pametnija zato sto sam ga procitala, ne skriva nikakvu mudrost u sebi i nije nimalo utjecao na mene osim utoliko sto se svaki put ponovno smrznem kada zamislim tu sliku.
Ja koracam livadama
Plav od sutona
(A. B. Šimić)
